VESTI
     
 
Sektorski socijalni dijalog kao nova šansa za srpske sindikate. „Reprezentativni“ sindikati kao grobari sindikalnog dijaloga. Koristiti evropska iskustva i praksu.
SEKTORSKI SOCIJALNI DIJALOG




Beograd, 28.08.2014.

Propast prava radnika sadržanih u Zakonu o radu srpski sindikati moraju prevazići aktivnostima na drugim poljima svog rada, delovanja i uticaja. Do juče „Reprezentativni“ sindikati nisu imali snage a pre svega volje i osećaja solodarnosti sa drugim srpskim sindikatima, te su kao takvi ostali zabeležni kao „grobari“ prava radnika koje su oni izgubili kroz odredbe Zakona o radu a pre toga kroz prestanak važnosti Opšteg kolektivnog ugovora.

Ovome treba dodati i sramno nepoštovanje poslodavaca (Unije poslodavaca Srbije) Granskih kolektivnih ugovora (GKU) koje sindikati potpisnici GKU nisu štitili i pratili njihovo sprovođenje. U toj situaciji postavlja se pitanje, šta činiti?

Industrijski sindikat Srbije kao dugogodišnji član i jedan od osnivača Svetskog i Evropskog industrijskog sindikata šansu i mogućnoat vidi u zaokretu ka sektorskom socijalnom dijalogu koji na nivou država, članica EU daje respektabilne rezultate. Sektorski, po mogućnosti bipartitni dijalog (poslodavci i sindikati) mogao bi u visokom procentu da dovede do kolektivnih ugovora koji odražavaju stvarne mogućnosti poslodavaca i shodno tome adekvatne participacije radnika po pitanju zarada i drugih prava koje poslodavcu znače trešak a mi sindikalci volimo da kažemo ulaganje u zdravlje, bezbednost veću produktivnost radnika.



Novi Zakon o radu stvara svojevstvan pritisak kod poslodavačkih udruženja, sindikata, radnika, pa i same Vlade da rešenja u teškim vremenima nađu u bipartitnom socijalnom dijalogu. Sama država nije ostavila neki značajniji prostor zaživljavanju sektorskom socijalnom dijalogu ali pošto je i sama najveći poslodavac i pregovarač mora napraviti zaokret u odnosu na dosadašnju praksu.

Da bi sektorski socijalni dijalog zaživeo u srbiji i dao rezultate, neophodno je koristiti evropska iskustva a ona u osnovi imaju jednu ključnu opredeljujuću odrednicu „saradnju“. Saradnja je preduslov dijalogu a dijalog je preduslov usaglašavanja različitih mišljenja i interesa.

U srpskom slučaju tu saradnju prvo moraju sprovoditi sindikati i poslodavačka udruženja unutar svojih nacionalnih struktura. Uspešnost i snaga sada razjedinjenog i suprostavljenog srpskog sindikalnog pokreta zavisi od spremnosti da sindikati udruže kapacitete i snagu okrenuti istom cilju. Ako do toga dođe, sadašnju situaciju suprostavljenosti, nesloge i nesolidarnosti možemo okrenuti u pravcu koordinacije i zajedničkih akcija.

Posebno je važno a i moguće da se ta saradnja odvija na nivou „sektora“ tj. granskih sindikata i na taj način izbegne dosad poguban uticaj i sujete pojedinih predsednika sindikalnih centrala. Činjenica je da to neće lako proći ali je činjenica da ti isti predsednici nisu ispunili očekivanja na nacionalnom nivou, pa je pošteno da šansu daju sektorskom dijalogu.

Kroz sektorski socijalni dijalog je moguće promovisati i ostvariti značajno veća prava za radnike, pa i sindikate nego što učinjeno u Zakonu o radu. Sadržina i odrednice Evropskog socijalnog modela možemo efikasnije promovisati i ostvarivati na nivou sektora a što za posledicu ima značajniju participaciju radnika i njihovih prava kroz Sektorske- granske kolektivne ugovore.

Industrijski sindikat Srbije je spreman da sve svoje kapacitete i evropsko iskustvo koje posedujemo stavi u funkciju saradnje i zaživljavanja sektorskog socijalnog dijaloga a sve u cilju većih prava za radnike koje smo zajedno ostvarili kroz formu Sektorskog socijalnog dijaloga.

Posebno treba istaći neophodnost saradnje sindikata koji nemaju potreban broj članova a koji omogućava reprezentativnu poziciju tj. mogućnost učestvovanja u sektorskom socijalnom dijalogu i uticaj na sadržinu sektorskih-granskih kolektivnih ugovora.

Industrijski sindikat Srbije je tokom 2013. i 2014. godine vodio aktivnosti sa ciljem objedinjavanja kapaciteta i brojnosti ISS sa srugim sindikalnim centralama koje takođe žele da sarađuju i budu deo budućeg sektorskog i nacionalnog socijalnog dijaloga. U ovom procesu nijedan sindikat bez obzira na njegovu trenutnu veličinu ne sme isticati tu svoju prednost i svojatati druge sindikate voljne za saradnju. Takvim budućim savezima nisu potrebni „lideri“ ali će taj proces saradnje i akcionog objedinjavanja u budućnosti sazigurno dovesti do stvaranja jedne ozbiljne respektabilne sindikalne grupacije (Srpski sindikalni front) koja će moći dati odgovore na potrebe članstva i vremena u kojem živimo.

 
     
 
 
 
 
Naslovna O nama Člantvo Međunarodna saradnja Medijski prostor Pravna zaštita Forum Kontakt
Copyright © Industrijski sindikat
designed by servis racunara "Canatlantic"